Straight On Sex

Nisam čekala treći spoj. Na drugom sam ga pozvala k sebi. Još na vratima sam se jedva suzdržavala.
Ipak, pomalo sam se bojala. Prvi seks s novom osobom me uvijek čini mrvicu nervoznom. Na neki način se bojim da moja očekivanja neće biti ispunjena i da bih se mogla razočarati. Koliki je? Kakav je? I kako to radi? All great questions n great sexpectations.

Ali nisam se ni malo razočarala. Naprotiv. Nije to bio samo seks. To je bio seksualni maraton! Mislila sam da idući dan neću moći stajati na nogama.
I tako i idući dan, i idući, i idući... i jedva čekam vratiti se u krevet!

čujemo se kad mom ameru istekne viza

«Croationism! It’s a controversial new fundamentalist religion, which teaches that girls from Croatia are the most beautiful girls on earth!» (Maxim Magazine, 2006)

Prošli tjedan sam se prvo odlučila liječiti neke svoje boljke od prekida shoppingom. Šetam gradom sa svojim mislima i vrećicama kad odjednom čujem: «Miss! Miss, excuse me, do you speak english?» Okrenem se i imam što i vidjeti. Šest preslatkih amerikanaca s vojnim obilježjima, ali ne u uniformama. Pokušavaju doći do katedrale. Ljubazna kakva jesam i s viškom vremena na raspolaganju odlučim pokloniti im svoje tri minute i ponudim se odvesti ih do katedrale. Razgovaramo putem i pitaju me gdje bi navečer mogli izaći, a ja ih uputim u moj najdraži lokal. I sama obećam doći.

Navečer pokupim nekoliko frendica i uputimo se van. I prije nego smo stigle na odredište dobro sam im objasnila koji od šestorice se meni najviše sviđa i da je on zabranjena zona. Prva sam ih vidjela, prva sam mogla i birati. I kako će večer pokazati, dobro sam odabrala.

Tu večer smo se konačno i službeno upoznali. On se zove Chris. Inače je iz Texasa, ali živi na Floridi trenutno. Niti jedna od te dvije države u meni ne izaziva preveliko oduševljenje, ali nisam ga mogla suditi po tome. Radi u Iraku, u sveameričkoj vojnoj bazi. Nešto s računalima, prestala sam slušati kad je spomenu Irak. Malo me lecnulo to, ipak sma ja pacifist. Ali s druge strane i dovoljno sam realna da znam da se tamo dobro zarađuje... ako nećeš ti, netko drugi će. Stavila sam to na stranu, nije bilo bitno, Chris je bio prezgodan da bih ga odbacila zbog nečeg takvog.
Dugo smo pričali to veče i sjajno smo se slagali. Htio je znati sve o meni. Postavljao je pitanja od toga koja mi je najdražačokolada do toga kakvi su mi planovi za budućnost, volim li patlidžane i što mislim o Bushu. Dala sam mu broj telefona, rekao je da će nazvati.
Prije nego smo se svi razišli, nisam mogla ne priupitati zašto su od svih mjesta na svijetu za dečki za svoj odmor od rata odabrali baš Lijepu Našu – «Croationsim baby! Croationism!»
Pucala sam od ponosa. Pomislila sam kako bi vlada RH trebala lijepim hrvaticama davati porezne olakšice ili neku drugu vrstu poticaja s obzirom da privlačimo turiste, ali o tom po tom.

Ujutro me rano oko pola devet probudio telefon. Onako pospana više od pola nisam čula niti razumjela. «Dobro jutro gospođice X...., pri telefonu ?... iz ?....., imamo ?..... dostavu za vas. Jeste li doma oko jedanaest sati.» Uspjela sam promrmljati «Naravno».

U jedanaest i petnaest netko je pozvonio na vrata. Bio je to dostavljač. Nosio je prekrasan buket od trinaest bijelih magnolija i moje najdraže čokolade. Zahvalila sam se s glupavim osmjehom, susjeda je zavidno gledala od prekoputa. Na kartici je pisalo «Emma, you truly are wonderful». Zapamtio je koje je moje najdraže cvijeće, i nekako ga je negdje našao, i uspio je otkirti moju adresu preko broja telefona... čovjek koji ne govori ni riječi hrvatskog. Laska mi to.

Predvečer je nazvao. Naravno da sam pristala vidjeti ga opet... opijena mirisom magnolija i okusom čokolade.